Parohija pribojska - Hram Sv. Petar Dabrobosanski - Sastavci (Priboj)

Pravoslavna vjeroispovijest

Galerija


Lokacija

Priboj, Zlatiborski, Šumadija i zapadna Srbija, Srbija


Sadržaj

PAROHIJA PRIBOJSKA - HRAM SV. PETAR DABROBOSANSKI - SASTAVCI (PRIBOJ)


web:

Paroh:

Kontakt: +381 33 710-071, 33 710-471

e-mail: eparhija.milesevska@gmail.com

Podružni hramovi:

O parohiji:

Hram se nalazi u mestu Sastavci nedaleko od Priboja i pripada Eparhiji Mileševskoj a posvećen je Sv. Petru Dabrobosanskom.

Sveštenomučenik Petar /Zimonjić/, mitropolit dabrobosanski, sin je vojvode i sveštenika Bogdana Zimonjića. Rođen je u Grahovu 24. juna 1866. godine.

Monaški postrig primio je 6. septembra 1895. godine. Za episkopa zahumsko-hercegovackog hirotonisan je i ustoličen u Mostaru 9. juna 1903. godine. 

Poslije odlaska u mirovinu mitropolita dabrobosanskog Evgenija /Letice/ 

postavljen je kraljevskim ukazom od 7. novembra 1920. za mitropolita ove eparhije.

Sveti arhijerejski sabor ujedinjene Srpske pravoslavne crkve izabrao je Petra za mitropolita dabrobosanskog sa sjedištem u Sarajevu, a zvanično je na taj položaj, prema tadašnjoj crkveno-pravnoj praksi postavljen, ukazom kralja od 7. novembra 1920. godine. Po odluci Sabora, i dalje je administrirao Zahumsko-hercegovačkom eparhijom do izbora njenog novog episkopa. 

U Sarajevu je brzo postao omiljen među narodom. Stekao je ugled i poštovanje i kod Hrvata i kod muslimana. Tako, kada je došao na ustoličenje novog reis-ul-uleme u Sarajevu, okupljeni muslimani su mu priredili prave ovacije. Svakog Božića išao je nadbiskupu Šariću da čestita veliki hrišćanski praznik. 

Za njegovo vrijeme u Mitropoliji dabrobosanskoj podignuti su i osvećeni hramovi u Kaknju, Brezi, Mokrom kod Pala, Hadžićima, Turbetu i Kiseljaku, crkvena zvona u Rudom, u novosagrađenoj crkvi u Brezi, crkveni toranj u Bugojnu, zvona i kapela u Osojnici kod Zenice. Pred rat, u Novom Sarajevu podignut je Hram Preobraženja Gospodnjeg koji je 8. septembra 1940. godine osvetio patrijarh srpski Gavrilo, uz sasluženje mitropolita Petra, vladike žičkog Nikolaja i drugih srpskih arhijereja. Prema podacima iz 1935. godine u eparhiji je bila 81 crkva i kapela. Samo 1935. godine sagrađene su 3 crkve i 2 kapele, a opravljeno je 9 kapela i 4 crkve. Izrađivani su novi ikonostasi, obraćena je pažnja na škole i na katihizacije.

Mitropolit Petar je često posjećivao časove vjeronauke u osnovnim i srednjim školama. Uspio je da zgradu Bogoslovije u Reljevu, sa zemljištem, vrati u vlasništvo Srpske pravoslavne crkve. Pripremao je zidanje bogoslovije u sklopu Stare crkve u Sarajevu na Baščaršiji, da bi Reljevsku bogosloviju pretvorio u monašku školu, ali ga je Drugi svjetski rat omeo u tome. Isto tako propala su nastojanja da se osnuje crkvena pojačka škola. 

U krilu Crkve pokrenute su dobrotvorne akcije. Krajem 1929. godine Sarajevska crkvena opština je osnovala tri humane socijalne ustanove: Dječiji dom, Dječije zabavište i Sirotinjsku kuhinju. Crkvena opština je davala novčanu pomoć sarajevskoj sirotinji, za odjevanje siromašne dece sarajevskih osnovnih škola, šegrtskom domu, „Prosvjeti”, pjevačkom društvu „Slogi” i mnogim drugim ustanovama. 

Posebna pažnja posvećena je ženskom monaštvu u mitropoliji. Sređena je crkvena administracija, koju je Prvi svjetski rat u mnogim mjestima uništio. Obraća se pažnja na bogosluženja, litije, na crkvene stvari, odjeću. Služi se u bolnicama i zatvorima. U crkvama se njeguje propovjed i horsko pjevanje. 

Poslije smrti patrijarha srpskog Varnave mitropolit Petar je bio jedan od kandidata za patrijarha. 

Po izbijanju Drugog svjetskog rata, savjetovano mu je da se skloni u Srbiju ili Crnu Goru. On je na to odgovorio: “Ja sam narodni pastir, te me veže dužnost, gdje sam dijelio dobro sa narodom, da isto tako i zlo sa narodom podnosim i podijelim, i prema tome mora se sa narodom sudbina dijeliti i ostati na svome mjestu”. 

Dosljedno je branio pravoslavnu vjeru i srpsko pismo pred njemačkim Gestapoom. U tom bezočnom napadu, posebno zabrani upotrebe ćirilice, odlučnu ulogu imao je rimokatolički sveštenik Božidar Bralo, ustaški povjerenik za BiH. 

Mitropolit Petar uhapšen je 12. maja 1941. godine i zatočen u zatvor “Beledija”, a 15. maja iste godine otpremljen je u zagrebački ustaški logor Kerestinec, gdje je obrijan i oduzeta su mu sva episkopska obilježja. 

Prema jednoj verziji, Sveti Petar Dabrobosanski ubijen je u Jasenovcu, gdje je bačen u užarenu peć za pečenje cigle, a prema drugoj odveden je u Gospić, a onda je sa još 55 pravoslavnih sveštenika bačen u jamu Jadovno na Velebitu. 

Sveti arhijerejski sabor 1998. godine proglasio je mitropolita dabrobosanskog Petra za sveštenomučenika.

Srpska crkva ga proslavlja treće nedjelje u mjesecu septembru.

Fotografija: http://milesevskaeparhija.rs/eparhija/crkve/%D0%B0%D1%80%D1%85%D0%B8%D1%98%D0%B5%D1%80%D0%B5%D1%98%D1%81%D0%BA%D0%BE-%D0%BD%D0%B0%D0%BC%D0%B5%D1%81%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B2%D0%BE-%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%B1%D0%BE%D1%98%D1%81%D0%BA%D0%BE/#03

Tekst: https://trebevic.net/istocno-sarajevo/danas-sveti-petar-dabrobosanski/


vidi više


Groblja koja pripadaju vjerskom okrugu